Život i djelo imama Ebu Hanife i njegov utjecaj na muslimane Balkana
Posmatrajući političku razuđenost današnjeg islamskog svijeta, iz perspektive evropskog muslimana, stiče se utisak da duboki san u koji je islamski svijet utonuo, nije posljedica islamskih principa, već letargičnosti i nemarnog odnosa muslimana prema islamu. Nije ni istina da je islamski nauk statičan i zatvoren, naprotiv, on je harmoničan, živ i dinamičan. Islam traži kompletnu moralnu islamsku ličnost i jasne društvene ciljeve, a Ebu Hanife kao utemeljivač hanefijske pravne škole iz vremenu tabi`ina, koristeći se islamskom hermenutikom kur`anskog teksta, udario je temalj razvoju islamskog prava. Kroz djela Ebu Hanife se najbolje može vidjeti aktuelnost i fleksibilnost islamske misli u svakom vremenu. Slijedom toga, današnja situacije u islamskom svijetu nema opravdanje u pravnim načelima hanefijskog fikha, jer je politička instrumentalizacija „uspavala“ progresivnost islamske pravne misli. Dr. Fikret ef. Arnaut je prepoznao važnost Ebu Hanife za muslimane Balkana i u svom doktoratu pojasnio značaj favoriziranja tradicionalnog kulturološkog slijeđenje hanefijske pravne škole u sredinama gdje su muslimani u manjini. Vrijednost odnosa muslimana Balkana prema čuvanju hanefijske pravne tradicije u uslovima stalne borbe za svoj opstanak, pokazala se kao najbolji primjer čuvanja islamskog identiteta.
1. Novi Selam: Uvaženi dr. Arnaut, vaša doktorska disertacija je veliki doprinos razvoju islamske misli kod Bošnjaka, čestitamo vam na tome. Recite nam šta je stvarna ideja vodilja za ovim istraživačkim poduhvatom?
1. Dr. Arnaut: Bismillahirrahmanirrahim. Bio sam radostan kada mi je komisija odobrila istraživački rad pod gore naslovljenom temom, a ideja je stara još iz studentskih dana. Uvidio sam da je ličnost Ebu Hanife r.a. neistražena tema za naše podneblje. Riječ je o imenu i alimu koji je, bez imalo sumnje, svojim naukom utjecao na najveći broj muslimana u zemljama islamskog svijeta a među njima i Balkana. Imam A'zam Ebu Hanife r.a. pripada generaciji tabi'ina, jer je svjedočio i kontaktirao nekoliko ashaba (Enes ibn Malik). Njegovom ocu Sabitu je Alija ibn Ebi Talib u Kufi učio dovu za hairli potomstvo. Za njega, većina islamskih učenjaka smatra da je najavljen u hadisu Allahova Poslanika Muhammeda a.s. kada je rekao:“Kada bi znanje bilo skriveno iza Sureja (Najudaljenije zvijezde u kosmosu) dostigao bi ga čovjek od perzijskih sinova.“ Mogu Vam reći da sam se osjećao sretnim što sam dvije i pol godine listao literaturu, izvore, objavljena djela i rukopise i bavio se Ebu Hanifom. Posebno su balkanski muslimani od dolaska islama na ta područja pa sve do zadnje agresije 1992 g. na Bosnu, bili sljedbenici hanefijskog mezheba, pa je i taj faktor bitan kada je riječ o izboru moje teme doktorskoga rada. I moj uvaženi prof. Džemaludin Latić mi je davno sugerirao da bi dobro bilo da se obradi Ebu Hanife jednim opširnim naučnim radom. Svi pomenuti faktori su mi na određeni način bili vodilja i poticaj da sam se odlučio na ovaj istraživački poduhvat.
2. Novi Selam: Ni u jednom vremenu nije bilo svojatanja ličnosti Ebu Hanife po nekoj nacionalnoj ili kulturnoj osnovi. Islam je srušio sve barijere u islamskom identitetu Ebu Hanife?
2. Dr. Arnaut: Dakle, Ebu Hanife je perzijanac po porijeklu a arap po odrastanju (Kufa), mudžtehid po saglasnosti ummeta, najveći znalac svoga vremena, pobožnjak koji je 40 godina klanjao sabah sa abdestom jacije i koji je cijeli Kur'an proučio na jednom rekjatu... i mnogo drugog bi se moglo spomenuti o ovome velikanu, što bi sve zasebno i pojedinačno mogla biti zaslužna tema i razlog za odabir doktorske disertacije. Što znači, radi se o ličnosti i alimu sa profinjenim i istinskim islamskim identitetom.
Fikret Arnaut (1964), Osnovnu školu ja završio 1979. u rodnom mjestu u Arnautima kod Zenice a Gazi Husrev begovu medresu u Sarajevu 1983. Na teološkom fakultetu (Ilahijat Fakultesi) Marmara Univerzitetu u Istanbulu je 1985. bio na specijalizaciji turskog jezika, da bi od septembra iste godine bio primljen na Šerijatski fakultet Jordanskog Univerziteta koji je 1989. i završio. U 1990. počinje sa radom u Islamskom Centru Freiman u München-u a od osnivanja prvog bošnjackog džemata (Sabur) u München-u radi kao Imam. U 1994. dekretom Reis ul uleme biva imenovan Glavnim imamom za Regiju Bayern, a 1996. upisuje i postdiplomski studij na Fakultetu Imam Uzai u Bejrutu. U aprilu 2009. na Canadian Institute of Islamic studies of Toronto (na Kanadskom institutu za islamske studije u Torontu) pred komisijom u sastavu dr. Yakoob Khan, (mentora), dr. Ruth Sable i dr. Muhammeda Asrar Madanija (članovi) Fikret ef. Arnaut je odbranio doktorsku disertaciju na temu: „Život i djelo imama Ebu Hanife i njegov utjecaj na muslimane Balkana“ i time stekao zvanje doktora islamskih nauka. Pored imamskog posla dr. Fikret ef. Arnaut trenutno obnaša funkciiju drugog zamjenika muftije za Njemačku Mustafe ef. Klanco. Od objavljenih knjiga, prijevoda knjiga i mnogobrojnih članaka objavljenih u glasilima IZ izdvajamo samo neke od naslova: Ko se krije iza Ahmedija?, Ebu Hanife, Mezhebi u islamu, Hazreti Omer r.a. drugi halifa, Islam i Zapad, Potiranje mezheba, Idžtihad u šerijatu, itd.
3. Novi Selam: Nije li Ebu Hanife, kod nas Bošnjaka, više nego utemeljitelj mezhebskih pravila i fikhskih normi, on je ustvari jedna cjelokupna islamska misao, slažete li se?
3. Dr. Arnaut: Slažem se s vašim mišljenjem. Koliko god pokušali vrijednovat riječima imama Ebu Hanifu, smatram da je malo i nedovoljno. „Bio je pravi fakih“- riječi su imama Malika. „Moje oči nisu vidjele ravna Ebu Hanifi“- riječi su imama Sufjana Sevrija. „Ebu Hanife je bio u znanju, pobožnosti, asketizmu i sjećanju na Ahiret na stepenu koga niko ne može postići.“ - riječi su Imama Ahmed ibn Hanbela. „Kunem se velikim Allahom, da ga cijenim kao najvećeg poznavaoca šerijatskog prava.“- riječi su imama El-Gazalija. Jednostavno bio je genije i Allahova milost ovome ummetu.
4. Novi Selam: Modernost i fleksibilnost Ebu Hanife je više nego poznata, ali kakav je današnji položaj Ebu Hanife u pravnoj nauci u Evropi?
4. Dr. Arnaut: Hanefijski mezheb, a time i hanefijski fikh, je bio u primjeni u doba Abasija oko 500 godina, zatim u dobu seldžučkih vladara i Osmanlija koji su predstavljali islamsku vlast do 1924 g., za razliku od drugih mezheba i pravnih škola čije učenje je kružilo u raspravama, diskusijama, školama i živjelo samo u teoriji. Također aktualne vlasti Egipta, Sirije, Jordana, Iraka, Libana i drugih zemalja u oblastima muftijstva i šerijatskih sudova, najviše propisa uzimaju po hanefijskom mezhebu. Poznato je da su u Bosni šerijastki sudovi ukinuti tek 1946 g. To sve potvrđuje vašu konstataciju o modernosti i fleksibilnosti hanefijskog mezheba koji ima veliko iskustvo u povijesti. Dakle, mnoge generacije su živjele po upustvima i pravilima hanefijskog mezheba i to je bio većinski muslimanski živalj a Poslanik a.s. je rekao:“Moj ummet se neće saglasiti na zabludi“. Okupljanje i ujedinjenje većinskog dijela ummeta oko nečega je dokaz ispravnosti istog. Hanefijski mezheb je prošao sve te ispite. Međutim nakon muslimanske dekadence i ukidanja islamske države i oblika islamske vladavine koji se očitovao kroz instituciju hilafeta, islamska pravna nauka gubi svoju aktuelnost i smještava se u sferu privatnosti ili moralno etičkog koda svake individue. Takav je slučaj u zapadnim društvima gdje su muslimani manjine. Za primjenu šerijata-islamskog fikha potrebno je islamsko društvo i islamska država. A kada toga nema muslimanima ostaje da u srcima nose ideal islamskog šerijata i da prihvataju šerijat kao nabolji sistem i pogled na život a da primjenjuju od islamskog fikha ono što mogu i što je izvodljivo u aktuelnom trenutku. U studijima prava, kada je riječ o šerijatskom pravu, Ebu Hanife je nezaobilazan.
5. Novi Selam: Šta je za vas moderna „maslehatu-l- mursela“ (opće društveno dobro) hanefijskog fikha u ovom vremenu?
5. Dr. Arnaut: U hanefisjkom mezhebu se kao izvor šeritatskog prava često koristi „maslehatul-mursele“ što je davalo i daje hanefijskom mezhebu aktualnost, fleksibilnost i mogućnost primjene u svakom dobu i na svakom mjestu. Učenjaci Usuli fikha kada definišu ovaj izvor šerijatskog prava kažu da su to općekorisna dobra koja Zakonodavac (Allah dž.š.) nije izričito naredio a niti zabranio. Njom je zamišljeno da sve ono što je od opće koristi ljudskoj zajednici, na temelju ovoga izvora može se uvrstiti pod šerijatski (hukm) propis. Rani učenjaci usula navode brojne primjere riješavanja aktualnih potreba iz njihovog doba, npr. sadašnje korištenje zatvora kao sredstvo kazne za prestupnike. Zatvor se u glavnim izvorima fikha (Kur'an, Hadis, Idžma' i Kijas) ne spominje. Ali na temelju „mesalihul-mursele“, uvedeni su zatvori, jer je u tome opća korist i dobro ljudima. Također kovanje novca, ili odluka o zadržavanju osvojene obradive zemlje u posjedu zemljoradnika i imenovanje haradža (poreza) na prihod i dr. Ukratko rečeno, sve što se pokaže da je od koristi i na opće dobro ljudi to se na temelju ovoga šerijatskog izvora ustanovljuje i uvrštava u zakon.
6. Novi selam: Iz vašeg odgovora se vidi brižnost islamskog prava u svim segmentima društva?
6. Dr. Arnaut: Više je tema i pitanja koja bi se mogla staviti u prioritet opšteg dobra za muslimane današnjice: Npr. konkreteno kod nas Bošnjaka je viši stepen organizovanosti potreba vremena, ali i dobro koje ima karakter maslehatu-l-mursela. Za nas u Njemačkoj to se da praktično manifestira kroz organiziranje Mešihata i Sabora I.Z. kao garant institucionalne brige o nama Bošnjacima-muslimanima. Onda, osnivanje raznih obrazovnih institucija. Mislim da su Bošnjaci – muslimani već dostigli stepen organizacijske svijesti da mogu imati makar jednu medresu u Njemackoj, itd.
7. Novi Selam: Kako bi ste ocijenili doprinos ili uticaj religijskog, ali i islamskog, prava u razvoju pravnih normi modernog njemačkog demokratskog društva, iz perspektive hanefijskog fikha. Nije li to komparacija religijskog sa sekularnim ili su ova dva pravna sistema potpuno odvojena?
7. Dr. Arnaut: Njemački Ustav garantuje slobodu prakticiranja vjere, vjerskog organiziranja i poučavanja vjerskim propisima, ali Njemačka nije laicistička država kao što je to Francuska niti je religija strogo odvojena od države. Ona želi biti neutralna (religionsneutral) tj. ne mješati se u pitanja vjere i vjerskih zajednica. Međutim Jevrejska vjerska zajednica, protestanska i katolička crkva imaju status priznatih religijskih zajednica (Körperschaft des öffentlichen Rechts) dok ni jedna islamska zajdnica niti muslimanska organizacija u Njemačkoj to pravo nema. Ove a i druge činjenice su za posljedicu imale homogenizaciju i getoizaciju muslimana u njemačkom društvu. Ako se insistira na integraciji muslimana u ovo društvo, onda muslimani očekuju priznanje Islama i davanje mu statusa kao i drugim vjerama. Saglasio bih se u prvom dijelu Vaše konstatacije da religija ima dobrog uticaja na pravne norme modernog njemačkog društva ali Islam kao poseban pogled na život nema taj uticaj. Izuzev, ako bi se moglo reći da postoji nekakav skriveni indirektni uticaj koji bi se mogao nazirati kada kompariramo intencije šerijata o univerzalnim vrijednostima zaštite ljudskih prava na život, zdravlje, obrazovanje, rad i čuvanje potomstva, koje su proklamovane u šerijatu a naziremo ih i u pravnim aktima modernog demokratskog društva. Raduje me da svi koji studiraju pravo u Njemačkoj, upoznaju se teoretski sa normama šerijatskog prava.
Prenosi Ahmed od Ebu Hurejere i Buharija (Fethul-Bari 8/641)
Osjećam za potrebno ukazati na važnost razlike u terminima islamski šerijat što se odnosi na ono što je od Allaha dž.š. upućeno preko izvora Kur'ana i hadisa, dakle vahjom i termina islamski fikh, čime se označava trud islamskih fakiha u razumijevanju i tumačenju islamskog šerijata. Shodno ovim definicijama, islamski šerijat je ono što je nebesko- Božansko a islamki fikh je ovozemaljsko – ljudsko. Fikh je podložan promjenama, izmjenama, dopunama a šerijat je nepromjenjiv, vječan, dakle božanski.
