Hazreti Hasan i Husein r.a.

Izdavacka djelatnost redakcije "An-Nur" citalackoj publici bosanskog govornog podrucja za ovaj put obraca se projektom Hazreti Hasan i Husejn - unuci Muhammeda, a.s. Rijec je o biografskom djelu Muhammeda Ride koje sadrzi kompletnu biografiju dvojice unuka Muhammeda, a.s.; hazreti Hasana i Husejna. Djelo je sa arapskoga na bosanski preveo Fikret Arnaut. Autor Muhammed Rida je dugo godina bio generalni sekretar Univerzitetskih biblioteka "Fuadi-l-evvel" i "Azherske, a pored ovoga biografskoga djela o Hasanu i Husejnu napisao je i biografsko djelo o Resulullahu, cetverici halifa i djelo o ucenjaku El-Gazzaliju. Da naglasimo i to da je Muhammed Rida ucenjak sunijske provinijencije kako bismo u startu odagnali u nekim krugovima prisutnu si'izmofobiju. Autorov zadatak kao profesionalnog historicara je da citaocima prezentuje historijske fakte, a dalje ostavlja citaoca da spram njih zauzme stav.

Hazreti Hasan i Husejn su odlikovani clanovi Poslanikovog Ehli-bejta. Bili su omiljeni kod svih odabranih ashaba. Oni su djeca Poslanikove kcerke hazreti Fatime i sinovi velikog borca za islam Alije b. Ebi Taliba. Muslimanu danasnjice je tesko objasniti i predociti da su ta dva divna mladica stradali kao zrtve u okrutnoj borbi za vlast i sto je jos tragicnije sto su zrtve sistema ciji nosioci su muslimani. Nas dobri musliman ce to vjerovatno ovako prokomentarisati" :Ma kakvi su to muslimani koji su otrovali Hasana i odsjekli glavu hazreti Husejnu" I za Bosnju ovdje zavrsavaju sve dileme. Ne moze se i ostati dobar musliman i biti ubica Poslanikovih unuka, za koje se posigurno zna da su najsvjetliji primjeri primjene islama, ljubavi za Islam i zrtve i truda za uspostavu islama. Haazreti Hasan i Husejn su pokusali da se odupru najezdi gusenja i utiranja islamskog nacina uspostave vlasti (hilafeta) i utemeljenju oblika dinastijskog nasljedjivanja (hukmu-l-virasi) koju je predvodio i ciji je utemeljivac bio Muavija sin Ebu Sufjana. Medjutim, napori Husejna i Hasana nisu bili dovoljno podrzani i dozivjeli su jedan krah i tragican poraz. Svi poznati i odabrani ashabi su bez sumnje bili na strani Hasana i Husejna, ali je Muavijin angazman, planiranje i dugogodisnje pripreme u Samu pokazali se u historijsko-povjesnom pogledu efikasniji kada je rijec o politickim uspjesima.

I ovim primjerom je potvrdjena teza da ispravne i dobre namjere (nijjeti) nisu pravi parametri za mjerenje politickog uspjeha. U politici se gledaju rezultati i ucinci. A kod Allaha će sud biti po namjerama. Period u kojem su zivjeli h. Hasan i Husejn je veoma interesantan za svakog muslimana i muslimanku prethodnih vremena, a i danasnjice. Ako su neki ljudi, iz zelje da ostanu na vlasti po svaku cijenu, bili spremni da na tome putu likvidiraju "svoje potencijalne rivale" pa makar oni bili najbliza Poslanikova rodbina i najbolji muslimani na svijetu, onda se ne treba cuditi ili nadati vecoj dozi milosti od ljudi koji trenutno drze konce vlasti u svijetu. Mnogo je primjera pojedinaca koji su se sudarili sa stavom i misljenjem sistema pa su zavrsili ili vjesanjem (Sejjid Kutb, Omer Muhtar) ili bacanjem iz aviona po planiskim vrhovima pustinjskih predjela Arabije, progonstvom iz zemlje (Homeini) ili su strijeljani kao Mustafa Busuladzic, sl. To je sudbina onih koji su isli Poslanikovim stopama i stopama h. Hasana i Husejna. Muhammed Rida je otvoreno i glasno progovorio. Skinuo je veo sa dogadjaja na Kerbeli. Mnogima ce biti jasnija slika o kojoj se do sada kod nas moglo cuti na hutbama u mjesecu muharremu da je 10. muharrema 61. hidzretske godine na Kerbeli ubijen Husejn (uvijek oblik pasiva u saopcenju ove tragedije, da se ne bi neko pitao, a ko je ubio Husejna ili zasto je ubijen Husejn).

U djelu su navedeni i objasnjeni razlozi Husejnovog ubistva kao i navedeni podaci o ubicama. Onima koji pokusavaju precutivati kerbelski masakar visa vi cuvanja muslimanskog jedinstva, porucujemo da je to zlocin koji nije nista manji od kerbelskog zlocina. Kazivanje o Husejnovoj tragediji i tragediji Poslanikovog Ehli-bejta ne ide u prilog i ne svidja se jedino dinastijama koje uzivaju trenutne dunjalucke cari od ovosvjetske dunjalucke vlasti. Muhamamed, a.s., je rekao: "Hasan i Husejn su predvodnici Mladica u Dzennetu/". Tirmizi/ Kada je Muavija dosao u Medinu s namejrom da ubijedi najutjecajnije ljude Kurejsije u ispravnost svoje odluke da za svoga nasljednika odredi svoga sina Jezida, izmedju ostalih koji su mu se obratili sa negodovanjem bio je Abdullah ibn Omer. On je Muaviji rekao: "Hilafet nije kraljevina, niti je ostavstina perzijskog saha niti rimskog cezara, pa da ga nasljedjuju sinovi od oceva. Da je bilo tako onda bih ja bio preci od tebe za te stvari poslije moga oca Omera b. Hattaba. Tako mi Allaha, moj otac me nije htio ukljuciti ni u vijece Sure..." Husejnovo ubistvo je najstrasniji dogadjaj u islamskoj povijesti. Tako su o tome pisali historicari i ocevici, kojeg kada se sjecamo ili govorimo o njemu suze naviru na oci i srca se stuze. Koze se najeze i prsti i pero kada neko pise o tome zadrhte. Ubili su ga njegovi neprijatelji i to na najsvirepiji nacin. Nisu ga ni na najmanji nacin postovali niti su iskazali samilosti prema njegovoj porodici i maloj nedorasloj djeci koji nisu imali ni snage ni moci. Sve to da bi stekli naklonost omejevskih vladara. utrkivali su se noseci njegovu odsjecenu glavu da bi dobili nagradu." (Hasan i Husejn str. 116) Kada je Imam Ahmed b. Hanbel upitan da li prenosi hadise od Jezida sina Muavijinog rekao je: "Ne, pa zar on nije taj koji je uradio s Medinom (gradom Allahova Poslanika)ono sto je uradio!" O cemu je rijec pojasnjava nam Ibn Tejmijje: "Kada su stanovnici Medine otkazali pokornost Jezidu zbog ubistva Husejna b. Alije, protjerali su njegove namjesnike iz Medine. Tada im je Jezid poslao vojskovodju Muslima b. Merrija i naredio mu da tri dana radi po Medini sto hoce. Na ovome se Jezidu najvise zamjera".

Preporod, br. 20/741, 15.oktobar 2002, s. 19