METODE PISANJA POSLANICKE SIRE
Muhamed Husejn Hejkel ( 1888-1956) ucenik BRITANSKOG KOLONIJALIZMA !?
PIŠE: dr. Fikret ef. ARNAUT
Pri sastavljanju ovoga teksta koristit æu se djelom dr. Muhammeda Seid Ramadana el-Butija, «Fikhu Sire nebevijje», po kojoj smo uèili istoimeni predmet na šerijatskom fakultetu jordanskog univerziteta. Butijeva sira je veoma poznata i uglavnom se izuèava na islamskim fakultetima u islamskom svijetu. Na pisanje ovoga teksta naveo me oglas u Preporodu o novom projektu prijevoda djela iz ove oblasti, koje se treba pojaviti iz štampe krajem oktobra ove godine. Rijeè je o djelu «Život Muhammeda, -’alejhi-sselam- , autora Muhammeda Husejna Hejkela ( 1888-1956). Meni su ostala još u friškom sjeæanju predavanja profesora dr. Emina Kuda, koji nam je predavao predmet «Poslanièka sira», po knjizi dr. Muhammed Seid Ramadana el-Butija, iako je od tada prošao dobar niz godina., koji je kao i dr. Buti svrstavao autora Husejna Hejkela meðu uèenike Britanskog kolonijalizma. U predavanjima dr. Emina Kuda'a posebna pažnja je skrenuta na metode pisanja Poslanièke sire, na što se želim, ovoga puta, u ovome èlanku osvrnuti. Dr. Buti u predgovoru «Poslanièke sire» piše o metodi pisanja i sakupljanja podataka pri pisanju i kodificiranju djela iz oblasti «Sire», pa kaže: »Metoda koju su koristili uèenjaci pri sastavljanju djela «Sire» je metoda koju uèenjaci danas nazivaju metodom objektivizma (mezheb mevdui) poštivajuæi nauèna pravila na koja æemo se osvrnuti. To znaèi da su pisci Poslanièke sire (životopisa) i uèenjaci toga faha, nastojali da ubilježe ono što se uistinu desilo koristeæi se mjerilima temelja terminoligije hadisa vezane za sened i metn i pravilima nauke džerh i ta'dil, kada je rijeè o stanju i biografiji prenosioca hadisa. Kada ih pravila ovih nauènih disciplina dovedu do vijesti i dogaðaja, oni bi zastajali kod njih i bilježili bi ih, bez da dodaju od sebe svoje shvatanje, emocije ili uobièajeno iz njihovih sredina. Smatrali su da je historijski dogaðaj do koga su stigli na temelju prethodno spomenute metode, sveta istina, koja treba da pred oèima i drugim èulima ostane kakva jeste, kao što su smatrali neoprostivom prevarom da se tom dogaðaju doda nešto do liènog komentara i želja koje obièno budu refleksije sredine i plodovi entuzijazma... Buti nastavlja dalje pa kaže:»Ovakvom metodom do nas je stigla Poslanièka sira poèev od njegovoga roðenja, porijekla, djetinjstva do poslanstva, fenomena vahja ( objave), njegovog ahlaka, iskrenosti, povjerenja, mudžiza i neuobièajenih pojava koje je Allaha dž.š. odredio da se ostvare preko njegovih ruku....» Historijski dio posla se ogledao u tome da pisci vjerno zabilježe i zapišu onako kako su se pojave i dogaðaji odvijali, bez da oni sami od sebe šta dodaju ili oduzimaju. A što se tièe aktivnosti izvlaèenja propisa, rezultata, opæih naèela i znaèenja iz tih dogaðaja, sakupljaèi i pisci Sira se nisu bavili time i to su prepuštali uèenjacima-struènjacima tih oblasti i disciplina. Buti nas dalje upoznaje hronološki sa imenima prvih pisaca Sire pa kaže:» Prvi koji se bavio pisanjem i bilježenjem Poslanièke sire opæenito, bio je Urve ibn Zubejr – umro 92 g.h., zatim Eban ibn Osman, umro 105 g.h., zatim Vehb ibn Munebbeh, umro 110, zatim Šerhabil ibn Sa'd, umro 123 h.g., zatim ibn Šihab Ez-Zuhri , umro 123 h.g. Meðutim, ono što su pisali i bilježili ovi uèenjaci se vremenom zagubilo i ništa od toga nije stiglo do našeg doba.
Nakon ovog doba uslijedila je druga generacija koja je sve što je zapamtila od svojih prethodnika sakupili i saèuvali u pisanim izvorima. Meðu prvima iz ove generacije bio je Muhammed ibn Ishak, umro 152 .h.g. Istraživaèi su se složili da je ono što je pisao Muhammed ibn ishak smatra najvjerodostojnijim što je zapisano iz Poslanièke sire toga doba iako do našeg doba nije stigla ni njegova knjiga koju je nazvao «El-Megazi» ali je zato poslije njega došao Ebu Muhammed abdul-Melik poznat po imenu Hišam i njegovu knjigu prepisao, proèistio i skratio i do nas je stigla ova knjiga poznata po imenu Ibn Hišamova sira.»/1/
Pored ove metode objektivizma o kojoj je govorio Buti a koju su koristili svi klasièni islamski uèenjaci i sakupljaèi Sire, u 19 vijeku se pojavljuje više razlièitih pravaca po pitanju pisanja i sakupljanja historije koji æe koristiti metodu subjektivizma a Frojd se smatra najveæim pozivaèem i vatrenim zagovaraèem ove metode. Protagonisti ove metode ne vide manjkavosti i mahane u tome da historièar umiješa liène emocije i svoj stav u tumaèenju i bilježenju historije. Smatraju èak da je to dužnost historièaru a ne da bude samo sakupljaè golih informacija i prenosilac istih.» Možemo kazati da ono što su smatrali protagonisti prve metode mahanom u bilježenju historije ovi drugi to smatraju vrlinom.
Ono što nas interesira u ovome èlanku jeste da li je ovakav pristup pisanju i bilježenju historije imao odjeka i utjecaja na pisanje Poslanièke sire u novijem dobu? Na ovo pitanje odgovara nam Dr. Buti: »Istina je da je ova nova metoda u pisanju historije postala osnova novoj školi u pokušaju prouèavanja i pisanja Poslanièke sire i njezinog razumijevanja kod grupe istraživaèa. Kako je nastala ova škola? Koji su uzroci njenog nastanka i kuda ona vodi? Poèetak nastanka ove škole se veže za dane okupacije Egipta od strane Britanije. Egipat je toga doba bio minber Islamskog svijeta u koji se okretalo i gledalo kada se tražio odgovor na neko pitanje. Kao što su se ljudi okretali Kjabi koji su željeli klanjati namaz ili obavljati hadž tako su se okretali prema Azheru ako bi se tražila nauka.
Kolonizatori su znali ulogu Azhara i znali su da neæe imati mira u Egiptu dok ne umrtve živo Azhersko rukovodstvo. Pred sobom su imali dva puta: 1. Prekinuti vezu Azhera sa ummetom, kako Azher ne bi imao ulogu koju je imao.
2. Da u rukovodstvo Azhera ubace ljude koji æe zadovoljavati potrebe i interese kolonizatora. Britanci su se odluèili za ovu drugu verziju.
Pokušali su proizvesti elitu uèenjaka koja æe nadomjestiti prethodne i tako dovesti do slabljenja uloge i pozicija Azhera. Sljedbenici ovoga pravca su zagovarali da je neophodno odvojiti nauku od vjere kao što je to uradila Evropa, èak i više od toga trebalo je nauku postaviti iznad vjere i podvesti je pod njene zakonitosti. To bi bio put oslobaðanja i prosperiteta. Upravo kao što je uraðeno u Evropi na relaciji nauka-religija. Shodno tome potrebno bi bilo osloboditi islamsku misao od svega što je nerazumljivo, neshvatljivo, transcendentalno ( gajbijati) a zadržati samo ono što se može podvesti pod zakonitosti nauke. Pisanje Poslanièke sire je jedinstvena šansa da se primjenom nove metode utjeèe na šire mase. Pisci Poslanièke sire novom metodom izbjegavaju i zanemaruju uobièajeno, takoðer spomen mudžiza i neuobièajeni pojava koje se ne mogu objasniti nauènom metodom. Pisali su o Poslaniku kao geniju, hrabrom voði, vizionaru i sl. Kako bi se prešlo preko termina vahja, nubuveta, risale, što su temelji i glavni faktori formiranja Poslanièke liènosti. Buti dalje kaže: »Smatra se knjiga Hajatu Muhammed ( Život Muhammeda) autora Husejn Hejkela najboljim primjerom ovoga pravca u pisanju Poslanièke sire. Njezin pisac se ponosom i jasno izražava o pravcu pisanja pa kaže:»Ja nisam uzeo u obzir ono što su zabilježile knjige Sire i hadisa, jer sam dao prednost da u ovome istraživanju primjenim nauènu metodu...!»/2/
A kao najizraženije primjere tumaèenja protagonista nove škole navodi se: Odbacivanje Poslanikovih mudžiza makar bile zasnovane na mutevatir hadiskim predajama ili èesto Kur'anskim ajetima. Ako nije rijeè o odbacivanju onda su pokušavali davati tumaèenja koja bi bila nauèno prihvaæena. Pa za primjer Eba bil- koje su uništile Ebrehinu vojsku, kažu da su ih zadesila ospièna oboljenja /male boginje/. Isra svode na doživljaj duše i snove. Meleki koji su poslati da pomognu na BEDRU, nisu ništa drugo do moralna pomoæ Poslaniku -’alejhi-sselam- , a opæenito islamska osvajanja tumaèi revolucijom ljevièarskih snaga protiv desnièara i sl.
Takoðer je uèenjak Muhammed El-Gazali, u djelu «Fikhu Sira» o dr. Hejkelu napisao:»Dr. Hejkel ima po pitanju miradža èudno mišljenje, kada je rekao da je to spoj razumsko - duševnog iskustva u jedisntvu egzistencije od ezela do vjeènosti…, a za Isra kaže da je istina ali kao duševni doživljaj a ne tjelesni, koji je bio u javi ne u snu…»/3/
Ja sam u ovome kraæem radu samo skrenuo pažnju s ciljem da u sebi riješim predrasude i kontraverze u koje može zapasti svaki normalni èitalac. S jedne strane se kudi i osuðuje rad M. Husejn Hejkela, kao uèenika Britanskog kolonijalizma a s druge strane se njegov rad našem èitateljstvu kuje u zvijezde i titulira najboljom knjigom o životu Poslanika -’alejhi-sselam- Dileme i nedoumice su jake i kompleksne jer s obje strane imamo ozbiljne autoritete i institucije. U našem sluèaju rijeè je o Kalemu, koji se pojavljuje kao izdavaè, a s druge strane autoriteti kao dr. Muhammed Seid Ramadan Buti, vodeæa liènost na Univerzitetu u Damasku. Nadam se da æe se po ovome pitanju izjasniti naši vrli uèenjaci kada se knjiga pojavi iz štampe. Dr. Enes Kariæ je lijepo napisao u pogovoru knjizi Poslanikov Životopis , od Ibn Hišama, a u prijevodu mr. Mustafe Prljaèe: » K tome, ovo je djelo potrebno prouèavateljima islama kod nas jer nas njegov autor, Ibn Hišam, podsjeæa da se u svakom studiju mora poæi od autentiènih izvora teme.»/4/ Knjiga se pojavljuje u prijevodu sa engleskog jezika a u najavi nisu naznaèeni prevodioci, koji æe vjerojatno reæi nešto o knjizi, kao i recenzenti. Da li su opservacije dr. Butija i drugih klasiènih uèenjaka ispravne, ostaje da bude predmet diskusije kada se knjiga pojavi. No, za mene je još uvijek upitno da li je zaista ovo najbolje prihvaæena i napisana knjiga o Božjem Poslaniku?! Naime tako je najavljena u Preporodu «ova obimna ( blizu 700 stranica) knjiga ali najbolje prihvaæena knjiga o Božjem Poslaniku, -’alejhi-sselam- napisana perom jednog savremenog uèenjaka.»/5/ Muhamed Husejn Hejkel se nije udostojio da na naslovnoj stranici svoje knjige napiše pored imena Muhammed, alejhi-sselam, nego je ostavio bez selama Poslaniku -’alejhi-sselam- «Hajatu Muhammed – Život Muhammeda.» U prijevodu na bosanski prevodioci su stavili poslije imena Muhammed -’alejhi-sselam- (Autor priloga Fikret ef. Arnaut, je autor više djela iz islamske tematike, kao i prevodilac nekoliko značajnih knjiga sa arapskog jezika. Ef. Arnaut je imam dzemaata "Sabur" u Minhenu).
____________________________
1/ Dr. Muhammed Seid Ramadan El-Buti, Fikhu ssireti nebevijjeti, str. 33
2/ Dr. Muhammed Seid Ramadan Buti, Fikhu Sireti nebevijeti, str. 34
3/ Muhammed El-Gazali, Fikhu sira, str. 151
4/ Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 325
5/ Preporod, Br. 16/761, 15. august 2003 g.
